|
Sjedeču u sjeni mrtvih trava i čeka ...
Sjedeču u sjeni mrtvih trava i čekat ču sjenu što je nema nočas, plakaču,volječu pa makar me nevoliš, piču nevjeru tvojih očiju i maštaču sudbinu kletu. Ljubavi više neču tražiti ni šečera ni meda, tražit ču put iz svoje mašte. Možda nekad imat ču djete al tvoje neče biti, ne iz tvojih nježnih ruku, rodit če se iz želje jedne da če nositi-tvoje ime! |
|
